SAOPŠTENJE BR.20.(2)

Mafijaška televizija „Atlas“ emituje takozvani dokumentarni serijal, takozvanog filmskog režisera Branka Baletića,  dugogodišnjeg i očiglednog mafijaškog operativca, serijal koji je, navodno, rezltat  „scenarija“ još jednog mafijaškog operativca, inače potpuno neobrazovanog, nepismenog, nekulturnog, tipične seljačine – Steva Vučinića, teškog izdajnika LSCG, i osobe koja je, zajedno sa lažnim vladikom Mihailom, po nalogu vrha mafije, ubila, tokom godina, svetu autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu!

U „goste“ pomenute televizije, nakon prikazivanja golog:  Baletić – Vučinić falsifikata, kao učesnici ondašnjih događaja, pozvani su Ranko Đonović, bivši poslanik LSCG i  Žarko Rakčević, bivši mistar te dvostruki potpredsjednik mafijaške vlade Mila Đukanovića, obojica, Đonović i Rakčević, već godinama i godinama,  saradnici udbe.

Naravno,  ni Đonoviću, a još manje Rakčeviću, nije palo ni na pamet da voditeljku zapitaju: što u emisiju ne zovete Slavka Perovića, eno ga na Cetinje? Zašto je Đonović u emisju pozvan ispred LSCG, kada se zna da je Slavko Perović, a ne nikako Ranko Đonović, bio osnivćač i politički lider LSCG, a Đonovićeva funkcija (predsjednik LSCG) je u sebi nosila samo operativni karakter? Slavko Perović je najveće ime i ličnost u protekle dvije ipo decenije crnogorske istorije, nije Đonović o politici LSCG ikad i išta odlučivao, nego Slavko Perović! Nije valjda, voditeljice, da ne znate kako je na Perovića pokušan atentat od strane interventnog voda hercegnovske policije, pokušaj njegovog ubistva za koje je naređenje došlo sa samog vrha crnogorske mafije? Kako i zašto, o tome užasnom  pokušaju ubistva, uporno i kao led ,ćute svi crnogorski,  ali i regionalni mediji? Zar pokušaj atentata na Perovića nije vijest decenije? Kako, o pokušaju ubistva Perovića, ćuti kompletan  Zapad? Zar je afera „snimak“ važnija od ovih činjenica i, nije valjda, da postoji bilo koga u Crnoj Gori ili na Zapadu, koji ne zna suvu istinu: da su svi crnogorski  „izbori“ pokradeni. Ko živi ne zna da je crnogorska „ policija“, tek samo još jedno oruđe i oružje u rukama mafije?

Znate li da je Slavko Perović i pjesnik, a da mu je pokojni otac Vukašin bio romanopisac, književnik, i to kakav!

Zar samo ove nekolike činjenice, iz preburne biografije Slavka Perovića, nijesu dovoljne da bude pozvan u vašu, ili bilo koju drugu emisiju, vaše, ili bilo koje druge televizije?

Ne šalite se voditeljko, a mi Đonoviću, istoga časa napuštamo studijo, ovo je sprdnja što se dešava!

Od ispričane moje priče, nije bilo ničega, a zašto?

Odgovor je samo jedan: od 1989.g, od onog kobnog januara, Crna Gora je otvoreno postala Lažigora, a svi njeni stanovnici uživaju da su Lažigorci, čast malobrojnim izuzecima!

Prije nekolika dana, na mafijaškoj TV “Atlas”,  emitovan je peti nastavak  falsifikatorskog serijala, režimsko-mafijaškog plaćenika – filmskog režisera  Branka Baletića.

Nevjerovatna je činjenica da je, navodni scenarista serijala, niko drugi nego teški izdajnik LSCG  Stevo Vučinić koji je, sa svojim bratom od strica, takođe teškim izdajnikom LSCG, Đurom Vučinićem, navodni vlasnik mafijaške „Montena televizije“. Stevo Vučinić se nalazi, od same njene obnove, i u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, ali – od dana njegove izdaje LSCG, istu crkvu planski, zajedno sa lažnim vladikom Mihailom, a sve po planu Mila Đukanovića, uništava – i time potvrđuje četničku laž kao navodnu istinu – da je okupatorska Srpska pravoslavna crkva  –  jedina prava i kanonska pravoslavna crkva u Crnoj Gori! Podsjećamo da je CPC, kao i „Montena televiziju“,  te još mnogo drugih organizacija i institucija, projketovao, i osnovao Slavko Perović – LSCG, kao logistiku liberalima,ali su sve one, odmah po osnivanju, prodale mafiji, postale mafijaške – koritaškog tipa.

Nema ni jednog jedinog profesionalnog, a ni ljudskog osnova, da izdajnik Stevo Vučinić može biti bilo đe, i bilo kad, bilo kakav scenarista, jer je on potpuno nepismena i neobrazovana osoba, nije ni novinar, ni novinar istraživač, a nije ni istoričar, nije ni socilolog, a nije ni politički analitičar tipa Draška Đuranoiviića ili Svetozara Jovićevića, ali i mnogih drugih! Jednostavno: Vučinić je udbaš i izdajnik LSCG, što su njegove glavne karakterene katastrofe, dovoljne da ga Baletić imenuje kao navodnog   scenaristu!

Baletić se već godinama i godinama ističe kao miljenik crnogorske mafije i dvorska luda Đukanovićevog režima, zadužen za uništenje pune istine o: dvoipodecenijskoj sramotnoj crnogorskoj istoriji, otvoreno laganje o jezivoj, sramnoj, zločinačkoj, ratnozlikovačkoj, rušiteljskj, pljačkaškoj, mafijaškoj Đukanovićevoj osobi i o njemu kao  ubici Crne Gore i rušitelju Jugoslavije! Baletić i druga potrpezna mafijaška kamarila Đukanovića lažno pšrikazuju  kao crnogorskog oca nacije, obnovtelja države i crkve,  i – kreatora sreće, u  kojoj žive sve stanovnice i stanovnici Crne Gore!

U navedenom smislu Baletić je, prije nekolike godine, režirao jedan od najsramnijih falsifikat-dokumentarnih filmova, o crnogorskoj agresiji na Dubrovnik, u kojem je dao samo isječke o stanju trupa koje kidišu na Dubrovnik, ali nije, ni u jednom kadru dao – ni jednu jedinu rečenicu kreratora i „stvaralaca“ najsramnijih stranica crnogorske hiljadugodišnje istorije: Slobodana Miloševića, Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića, dr Branka Kostića, Pavla Bulatovića i drugih, jer – po koncepciji režije mafijaškog režisera plaćenika, Baletića – oni u tom vremenu nijesu ni postojali! Sličan „film“ je „režirao“ i navodni opozicionar Koča Pavlović, a o okeanima tekstova sličnog sadržaja nećemo, ovom prilikom, ni govoriti.

Navedena koncepcija je tek uvod u stvarni cilj mafijinog plana, a on je jednostavan, jezivo Staljinistički, Musolinijevski, Hitlerovski, Frankov, Salazarov, Titovski, Đukanovićevski: svo dvadesetčetvorogodišnje ZLO Crnoj Gori, i  onoj Jugoslaviji, nanio je, niko drugi nego – Slavko Perović, zajedno sa njegovim Savezom komunista Crne Gore kojeg je odmah pretvorio u mafijašku Demokratsku partiju socijalista! Za razliku od zločinca Perovića,  Milo Đukanović je istog časa osnovao sveti Liberalni savez Crne Gore, i junački se stavio na njegovo čelo,  te je vodio pune dvije ipo decenije, strašnu bitku za uništenje Slavka Perovića i njegove mafijaške “Demokratske partije socijalista“, kao i saveznika mu – zločinca Slobodana Miloševića – i na sreću Crne Gore, u tome je i uspio, na čemu mu je vječna Crna Gora – vječno zahvalna!

Živio Liberalni savez Crne Gore i njegov osnivač i vođa Milo Đukanović – obnovitelj crnogorske države i autokefalne crkve i  OTAC crnogorske nacije, tvorac slobode naše!

Vječna mu hvala na njegovoj ljubavi prema svemu što  je čojsko i junačko, a posebno mu hvala do klanjanja mu,  na njegovoj ljubavi prema crnogorskim Crnogorcima, Srbima, Bošnjacima, Albancima i Hrvatima, a svi mu zbog toga vječno služe!

Vječna ti hvala Milo Đukanoviću, na slobodi koju nam darova! Živjelo četništvo, živio komunizam, živjela mafija, živio kriminal, oče naš!

Živio nam vječno, viteški sine junačke Crne Gore!

Živio nam novi Kralju Nikola Đukanović – Čevo, Petrovići ti ni do članaka nijesu!

Nastavak slijedi!

SAOPŠTENJE BR.19. (2)

U nastavku, izvršiće se analiza saopštenja “Bošnjačke stranke”- sramotne mafijaške organizacije i  koritaškog podržavaoca šefa crnogorske mafije, sedmostrukog “premijera” i jedan put “predsjednika”Crne Gore! Skoro svi crnogorski Bošnjaci listom podržavaju osobu koja je, zajedno sa svojom mafijaškom “strankom” zvanom DPS, suorganizatorski učestvovala u genocidu nad bosanskim Bošnjacima, a crnogorske Bošnjake izlagala višegodinjem teroru i htjela da sprovede nad njima isti zločinački scenario, koji je sproveden u Bosni! 

Može li biti odgovora na pitanje – kako je moguće da žrtva,(Bošnjaci crnogorski) u potpuno promijenjenim okolnostima, postaje lokač iz dželatovog korita?Isto pitanje odnosi se, sa drugog aspekta, i na sve stanovnice i stanovnike Crne Gore, a sa istog tačke gledanja, odnosi se i na crnogorske Crnogorce, Albance, Hrvate i Srbe, jer su, skoro svi u Crnoj Grori – lokači! Ovi potonji su, ne samo politički i brojno – najveći i najpodliji podržavaoci crnogorske mafije, sve na čelu sa lažnim mitropolitom Amfilohijem – Ristom Radovićem! 

“Stranka” Sulja Mustafića, najnovijeg hadžije (moljenje Alahu u Meki) u Crnoj Gori kaže: 

“Bošnjačka stranka neće podržati odluku da se državnim praznikom proglasi dan rodjenja Petra II Petrovića Njegoša.”

“Bošnjačka stranka” ne postavlja sebi, ni javnosti, jedino pravo pitanje: zbog čega se Milo Đukanović, tek ove godine, uopšte sjetio Njegoša, i zašto? Što mu bi?Zar nije isti Milo Đukanović, zajedno sa ruljom koja je, pod Miloševićevim vođstvom, ubila Crnu Goru 10-og januara 1989-te, zatim sručila divnu Jugoslaviju i jurnula u najzločinačkiji rat koji je ikad u Evropi vođen, zar nije isti Đukanović, zajedno sa svojom bratijom četničkom, bio najsramniji falsifikator i zloupotrebljivač lika i djela Njegoševog?Je li moguće da Mustafić, i njegovi hadžije, ne vide kako je nedavna mafijaška lovćenska “proslava”, tek samo još jedan planirani akt “kreiranja” ponovnog međunacionalnog i međuvjerskog sukoba u Crnoj Gori, režiranog razdora koji će doprnijeti što bržem uništenju Crne Gore u svakom smislu, i njenom davljenju u Maloj Velikoj Srbiji, što je  vječiti četnički cilj DPS-a? Jedini istiniti odgovor je: Mustafić i Bošnjaci, kao i sva Crna Gora, sve navedeno vide.ALI  I PODRŽAVAJU, a Mustafić i njegova “stranka” su: mafijin instrument za mafijašku upotrebu, na isti način kao što je to lažni SDP čitavih godina i godina, ali i sva lažna parlamentarna opozicija, kao i aktivne, a lažne, nevladine organizacije , i svi lažni nezavisni mediji u Crnoj Gori, – o takozvanim intelektualcima – ni riječ!

“Ne ocjenjujući  književnu dimenziju i značaj Njegoševog djela, u nastavku nastavljaju mustafići,  smatramo krajnje neprimjerenim da se u gradjanskoj Crnoj Gori, državnim praznikom proglašava  njegov rodjendan, pogotovo ako se zna da su neke ideje tog  djela, u svojoj bukvalnoj interpretaciji,  bile idejni koncept i opravdanje  izvodjačima zločina i genocida nad islamskim stnaovništvom i u 19. i u 20. vijeku, u Crnoj Gori i okruženju.”

Čista bezočna laž! Njegoševo genijalno djelo se ne može OCJENJIVATI, nije Njegoš učenik u klupi, pred “profesorom” Mustafićem i družinom, pa da ga oni OCJENJUJU! Njegoš se može samo razumjeti, ili nerazumjeti, ali je istina neoboriva – Njegoša “ne razumije” samo neko,  ko se PRAVI da ga ne razumije! Vidi hadžija Mustafić Njegoša, razumiju ga i svi Bošnjaci, ali tu čistu istinu, kriju od samih sebe! Lažu mustafići kada Crnu Goru lažno nazivaju – građanskom, jer je ona, od onog kobnog januara 1989-te, pa sve do dana današnjega, tvorevina nastala na rušenju krvavom Jugoslavije, privatno vlasništvo ratnog zločina, prožetog sa mafijom! Crna Gora je korito mafije i u njoj NEMA građana, nego samo KORITAŠA!

Gola, i sramotna, i planirana laž je: da su Crnogorci, nad crnogorskim Muslimanima koji, preko noći, nedavno i u tren,  postadoše nešto, čega na teritoriji Crne Gore NIKAD bilo nije – Bošnjaci, dakle, laž je – da su Crnogorci nad muslimanima ikad vršili genocide! Između ostalog – u istorijskom smislu – u Crnoj Gori istrage poturica nikad i nikakve bilo nije (genocida), jer da ga je IKAD bilo, zar bi Bošnjaci u Crnoj Gori uopšte postojali? Ne bi! Zašto, se ova ogromna velikosrpska laž, od nedavna sramotno upotrebljava i od strane političkih vođa Bošnjaka? Odgovor je jedan: ispunjava se plan Mila Đukanovića –Mala Velika Srbija!

Samo se budala može čuditi, odakle “istraga” u “Gorskom vijencu”? Bošnjaci nijesu budale, nego plaćenici, izvršioci navedenih gnusoba. Svi Petrovići, i sve vladike prije njih, NIKADA nijesu ni pomislile  na genocide, nego su se svim srcem, zajedno sa Crnogorcima, neopisivo čojski i junački borili za oslobađanje svoje, okupacijom turskom i vjekovnim ropstvom – poislamljene braće, i duboko vjerovali da će, taj veličanstveni dan OSLOBAĐANJA poturčene BRAĆE, kad-tad doći! I došao je! Kako je moguće da Mustafić-mafijina “stranka” ne zna – da su  oslobođeni muslimani, istog časa OSLOBOĐENIi  od služenja  vojne obaveze? Znaju li da su džamije ostale netaknute?Znaju li da im je islam bio zagarantovan državom?Znaju li da, do osamanaeste – nikad, i nikakvih progona inovjernika u Crnoj Gori bilo nije? Znaju li da zločin u Šahovićima(Tomaševo) nije organizovala Crna Gora, jer je 1923-će bilo nije, nego Beograd, znaju li…znaju, i te kako, ali, po narudžbi glume –  kao da – ne znaju!

Zapitaše li se IKAD crnogorski Bošnjaci – ko mi ubi Hrista moga, a naturi Alaha okupacijom i ropstvom, za moga novoga Boga? Što se ja ne vratim vjeri prađedovskoj, pravoslavnoj ili katoličkoj, kakvi su mi dični preci bili? Kako mi Meka može biti bliža od Cetinja svetog? Pitali su se, sigurno! Rezultati toga pitanja su jasni, i viču – ma pušti vjeru, oću da sam sluga bilo koje vlasti! I jesu sluge, taman ka i sva Crna Gora, a to je pitanje – čojstva, ili – nesojstva, i ništa drugo!

Najgnusnija je laž Njegoša optuživati za stvaranje velikosrpstva i četništva.                              Nije Njegoš                       kriv što su ga miloševići, karadžići, šešelji, ćosići, bulatovići, đukanovići, marovići, kostići i nebrojeni drugi, zločinački zloupotrebljavali, nego su krivi svi stanovnici i stanovnice Crne Gore, svaki onaj koji je stao iza Miloševića i njegovih sluga – da, svaki takav “građanin” Crne Gore je kriv, a ne nikako – Njegoš! Je li Vagner bio nacista samo zbog toga što ga je Hitler zločinački zloupotrebljavao? Je li Darvin bio idiot i rasista zbog toga što su se, skoro svi diktatori, redovno pozivali na “pravo” jačega i Darvinovu teoriju evolucije? I tako dalje…

“Očekivali smo da će obilježavanje  dva stoljeća Njegoševog rodjenja biti dobar povod da se, sa kritičke distance, bez mitomanije i kompleksa, sagleda njegovo djelo i makar iz školskih udžbenika izbace oni sadržaji  koji vrijedjaju muslimane i šalju opasne poruke vjerske i etničke netrpeljivosti.”

Gornji navod treba komentarisati jednom jedinom istinitom riječju: NACIZAM!

“Podsjetimo da su, poslije Drugog svjetskog rata, u Njemačkoj, u cilju odricanja čitavog društva od ideja nacizma i fašizma, uklonjeni i mnogi zaslužni i poznati pisci i  sadržaji koji su imali bilo kakve primjese tih ideja koje su nanjele toliko zla čovječanstvu.”

Gola laž! “Zaboravljaju” Mustafić i njegova družina da je Njemačka vojno poražena i podijeljena na četiri zone! Zaboravlja da proces dencifikacije Njemačke, NIJESU pokrenuli sami Njemci, nego je to bio saveznički plan oslobađanja Njemaca od užasne nacističke ideologije! Laž je da je u Njemačkoj uklonjen i jedan jedini zaslužni i poznati pisac, nego je gola istina da su bili uklonjeni oni pisci koji su glorifikovali nacizam i Hitlera! Pita li se Mustafić ikada: pa na isti način, kao zapadni saveznici u Njemačkoj, moga je da postupi i Knez-Kralja Nikola na oslobođenim teritorijama, naseljenim poturčenjacima! Pita li se – zašto to Nikola nikad nije uradio, a ni pokušao?Odgovor je – volio je svoju braću koju je oslobodio, pa bili i poturčeni!Ako će da se vrate vjeri prađedovskoj – srećno im bilo!

“Savremena Crna Gora, koja i u historijskoj utemeljenosti  i u društvenoj realnosti, počiva na lojalnosti gradjana islamske vjeroispovijesti, morala bi imati više senzibiliteta prema toj populaciji. Državna strategija nametanja praznovanja rodjendana romatičarskog pjesnika čije najznačajnije djelo počiva na antiislamskom civlizacijskom konceptu nije doprinos nadgradnji vrijednosti multivjerske Crne Gore.”

Ponovo – NACIZAM!

“Činjenica da, u gradjanskoj Crnoj Gori, već više  decenija postoji književna nagrada sa Njegoševim imenom, čiju opravdanost niko ne dovodi u pitanje, bila je dovoljna da se ne poseže za dodatnim nametanjem svetkovanja Njegoša, kojeg značajan dio multivjerske Crne Gore smatra autorom mnogih uvredljivih, pogrdnih i vjerski isključivih sadržaja usmjerenih protiv islamske civlizacije koja je, vijekovima utemeljena na prostorima Crne Gore.”

Ponovo – NACIZAM!

“Potomci onih koje Njegoš naziva pogrdno naziva  “nekršću”, “krmskim poturicama”, “gubom iz torine” gradile su današnju Crnu Goru i jednako su ponosni na svoj doprinos obnovi njene državnosti, ne manje  nego drugi narodi u Crnoj Gori.

Očekujemo da će nadležne institucije preispitati  odluku o ustanovljavanju ovog praznika, jer se njime ugrožava koncept gradjanske i  viševjerske Crne Gore.”

                                                                            Ima  li ikakve razlike između laži: Miloševića,Šešelja,Ćosića,Bulatovića,Đukanovića,Marovića,drBranka Kostića,Mustafića,Krivokapića i armije drugih? Nema! O čemu se tu radi? Odgovor je jedan:

N A C I Z A M!

SAOPŠTENJE BR.19. (1)

 

 

Brzo je stigao  “odgovor” udbaške “Bošnjačke stranke”, koja ovim pridjevom nosi dvadesetčetvorogodišnju golu istinu o svakoj drugoj “parlamentarnoj”, ali i vanparlamentarnoj stranci (osim svetog LSCG) u Crnoj Gori, na nedavnu lovćensku “proslavu”!

Od Gore Crne više nema ni najmanjeg perca s krila, od nekadašnje vjekovne i vjekovne oro države,ostao je leš! O lažnoj “proslavi” dvije stote godišnjice Njegoševog rođenja, minijaturnog okupljanja mafije na Njegoševom mauzuoleju, najsramnijem i najbezočnijem skupu ikad održanom u svoj istoriji Gore Crne – jer se, na oltaru slobodne Crne Gore, okupiše da slave ubistvo majke svoje, oni koji su je ubili, na čelu sa Milom Đukanovićem, ne treba trošiti ni riječ, nego javno pljunuti sve koje o navedenom zločinu koritaški – ćute!

Suljo Mustafić je odmah odletio u Meku da se pokloni Alahu i Muhamedu, i tako dobije titulu “hadžije”. Prije njega, reis Fejzić je toplo primljen kod same  saudijske kraljevske familije, jer su mu oni, zajedno sa Turcima, rođena braća, a odmah nakon mafijinog “slavlja” na Lovćenu,( koji se već nekoliko godina zove novim pravim imenom – Mugošaplanina!), “proslave”koja nije bila ništa drugo nego: namjerno očigledno, i ultrajavno navaljivanje kamenčine, kao grobne ploče, na čeljusti škripa u koji je gurnuta, javno ubijena Crna Gora, uz totalnu saglasnost – skoro svake njene stanovnice i stanovnika!

Naravno, bez naređenja mafijaškog vrha,  (Hadži)Mustafić ne bi smio ni da priviri u Gusinje, a kamoli da se šepuri, sa iskrenim vjernicima, milionima njih, Mekom.

Fejzićevo vikanje o Turcima kao braći, sramno “osvještavanje” mafijinog podgoričkog  “hrama”,  skandalozno Amfilohijevo proglašenje Njegoša za “sveca” Mitropolije crnogorske, pa odbijanje Svetog Sinoda Srpske pravoslavne Crkve da taj čin Amfilohijev prihvati, pa nacističko negiranje postojanja crnogorske nacije od strane patrijarha Irineja, i isto takvo Amfilohijevo negiranje svakog prava pederima i lezbijkama, i njihovih režimski režiranih parada, dolazak SVIH patrijarha u Podgoricu da uljepšaju Đukanovićev čin ubijanja Crne Gore, “proslava” na Lovćenu, kao i Đukanovićev tamošnji govor prepun otvorenih  laži, služili su kao uvod za predlog jadogorske vlade: da se dan Njegoševog rođenja, predloži za – državni praznik!

Kako Crnogoraca u Crnoj Gori  gotovo da i nema,  jer da ih ima – ništa se od navedenog ne bi smjelo dogoditi, sve je režirano od iste strukture koja je vlasnik Mila Đukanovića,  da bi se otvorile kapije lažnom sukobu između gorocrnih Bošnjaka i Srba! Sličnu varijantu režije treba očekivati na otvaranju sukoba između gorocrnih Albanaca i Srba (“Prirodna Albanija”) a takođe i gorocrnih Hrvata i Srba (Boka – zaliv “hrvatskih” svetaca”)!

Čemu sve navedeno?

CIA je, u Titovoj Jugoslaviju, decenijama imala moćnu mrežu koja je, čim joj je naređeno, uvela Jugoslaviju u krvavi rat i raspad. Ista Moć se, čim je viđela da je raspad obavljen, pojavila kao “mirotovorac” i Dejtnskim sporazumom, planirano, postavila novi krvavi kamen temeljac za: odlazak Slovenije i Hrvatske u EU, a nasuprot tog čina planirala stvaranje Male Velike Srbije i Velike Albanije! Zašto? To su samo “mali” segmenti SAD planetarnih planova – njihov dio je  – prodor Turske u srce Evrope – “samo to – i ništa više!”

Prvi dio plana je završen, ni Slovenije, ni Hrvatske, više nema, osim kao izlizanih evropskih kanavaca, a drugi dio plana je u toku. Da bi se drugi dio plana ostvario, neophodno je razbiti BiH, i to: po osnovu Dejtona. Odatle je namjerni potez da se, otvorenom i zločinačkom agresoru, velkosrpskoj politici i njenom vojnom te paravojnom “ostvarenju”,  dozvoli stvaranje tvorevine zasnovane na genocidu – Republika Srpska! Odatle je i namjerni zločin da se, novonastala i malecka BiH, sva u krvi  razorena, istim Dejtonom konstituiše kao – federacija (!), dakle: tvorevina uništena ratom i zločinima, na taj način, “federativno” – nikad i nikako funkcionisati – ne može!

Istim planom Crnu Goru treba uništiti! Zbog toga su nekadašnji Muslimani u goricrnoj, umjesto da odbiju – “oduševljeno” prihvatili da su Bošnjaci, kojih u gricrnoj NIKAD bilo nije, nego, od turske okupacije – nasilno islamiziranih – Crnogoraca! O ovoj Istini Bošnjaci ćute kao ribe… Nacionalnim bošnjačkim određenjem, crnogorskim Muslimanima majka više nije Crna Gora, nego islamsko Sarajevo, Srbima je Beograd, Albancima Tirana, a Hrvatima Zagreb, i tačka! A to je bio i cilj stvaraoca Dejtonskog sporazuma!

Dakle, ubrzo će doći dan da se otvoreno konstituišu Velika Albanija i Velika Srbija! Niko ne može spriječiti, i neće, jer i to je dio plana, ujedinjavanje Kosova i Albanije! Odmah će uslijediti da se Ulcinj, Tuzi i drugi djelovi Crne Gore sa albanskim stanovništvom, prisajedine Velikoj Albaniji. Isto čeka Makedoniju! Boka Kotorska će se pripojiti Hrvatskoj, bošnjački dio gorocrne islamskoj Bosni, a ostatak će se, kao teritorija sa morem (vječiti velikosrpski san!) pripojiti Maloj Veliko Srbiji!

Nastavak slijedi!

SAOPŠTENJE BR.18.

Premijer Turske Redžep Tajip Erdogan je, 22 oktobra, u Prizrenu, na mitingu, pred nekoliko desetina hiljada kosovskih Albanaca, u svom govoru uzviknuo da je Kosovo njegova druga zemlja! Dodao je da kulture Turske i Kosova mogu biti drugačije, ali da njihovi građani pripadaju istoj zemlji! Dakle, Kosovo je Turska! Mitingu su prisustvovali premijeri Albanije i Kosova, Edi Rama i Hašim Tači, oduševljeni stvarnom Erdoganovom porukom – Kosovo i Albanija se moraju ujediniti! Živjela Velika Albanija koja je – Turska! Mi smo jedan jenarod, rodio nas je Alah, mi smo braća, i tako će biti!

U nastavku je Erdogan dosolio: “Draga braćo i prijatelji, imamo ZAJEDNIČKU istoriju kulture i civilizacije. Nemojte zaboraviti, Turska je Kosovo i Kosovo je Turska, mi smo toliko bliski tako da je i autor turske himne, Mehmet Akif Ersoj sa Kosova, iz Peći”.

Naravno, Erdogan je “zaboravio” istinu da je Turska pokorila, a ne nikako oslobodila prostore Albanije i Kosova koji su, u najvećem procentu bili katolički, a da je Albancima, na Kosovu i u Albaniji islam nametnut ognjem i mačem, kao okupatorska religija kojom se, čitavi albanski narod, koji sa turskim nikakve veze NEMA,  sveo na poziciju turskog roba! Izuzeci su bili samo oni Albanci koji se nijesu prodali okupatoru, nego su odmah, zbog materijalnih i drugih koristi, pljunuli Hrista sveti Krst, a počeli da se klanjaju Alahu! Erdogan je “zaboravio” da kaže kako je najveći, ne samo albanski junak i vojskovođa bez premca, Đerđ Kastriot  bio katolik, i kako je elitnu i moćnu tursku vojsku, porazio šezdeset i pet puta, u isto toliko slavnih bitaka! Nije rekao ni istinu da je, od strane Albanaca, koji su, skoro svi do jednog, zahvaljujući turskoj vjekovnoj okupaciji i robovanja  im, isti Albanci sramno FALSIFIKOVALI ime i prezime antiosmanlije Đerđa Kastriota, dajući mu “ime” kojim su ga oslovljavale turske vojskovođe – “Skender – beg!”, i tako mu dali ime – OKUPATORSKO!

Svim “zaboravima” Erdogana, dao je oduševljenu podršku i kosovski Đukanović – Hašim Tači, poručujući: da će odnosi između Kosova i Turske uvijek biti odlični.

Erdoganovom “zaboravu” dao je punu podršku i albanski premijer Edi Rama, kličući, kako su “građani” Kosova i Turske, Albanci i Turci, bratski narodi koji GRADE svoju budućnost.

Da velikoalbansko – turska “baklava” bude u šerbetu, pobrinuo se Erdogan koji je na Kosovo doputovao sa čest stotina(!) članova delegacije – ministara, biznismena i predstavnika “javnog života”! U Kosovo je Turska uložila skoro milijardu i dvjesta hiljada eura! Erdogan je, bez pardona rekao, kako Kosovo i Turska imaju bogatu ZAJEDNIČKU istoriju, ali je “zaboravio” da je Turska bila – okupator, i da je ta istorija bila odnos: gospodara i – roba!

Evo dokaza, iz koje kuhinje se u Crnoj Gori krčka “prirodna Albanija”! Evo dokaza da se, iz iste kuhinje, krčka sramotna poruka reisa Fejzića da su crnogorski Bošnjaci i Turci, koji su  m bili vjekovni okupatori i od robova – hrišćana,  napravili muhamedance – braća! Evo dokaza odakle se krčka reis Cerić, zajedno sa muftijom sandžačkim – Zukorlićem! Evo dokaza, zbog čega je Suljo Mustavić išao u Meku na poklonjenje Alahu! Zbog dobijanja titule “hadži”? Samo mafijaš može braniti lažnu tezu da su opisani događaji – pitanje islamske vjere! To je toliko tačno, kao i ogromna laž koja se zove – velikosrpsko “svetosavlje”, a koja sa Hristom ima veze koliko Erdogan, Rama, Tači, Fejzić, Zukorlić i Mustafić – sa istinom!

Pored Male Velike Srbije, stvara se i Velika Albanija! Gradi se najveća džamija u sred Ljubljane! Radi se, optvoreno:  na vraćanju balkanske granice osmanskog carstva, a odatle ide zagon ankaroislama – pravo u srce Evrope! Ko stoji iza neskrivenih poteza Turske? Sila koja njome vlada decenijama – SAD!

SAOPŠTENJE BR.17.

 

Najčuveniji crnogorski antiratni profiter, don Miodrag Miško Perović (koga je Slavko Perović,  kao takvog raskrinkao još daleke 1991-ve) nakon pojavljivanja “knjige” još jednog antiratnog profitera, Šemsudina (Šekija) Radončića “Anatomija jedne hajke”, OFK Cetinje, 2013-te, pojavio se na mafijaškoj TV “Vijesti” kako bi negirao sadržaj Radončićeve knjige koja svjedoči o brojnim napadima na Radončića, a povodom njegovog dokumentarnog filma “Heroj našeg doba” u kojem, Radončić, otvoreno i  sramotno laže o “slučaju Slobodana Pejovića” povodom zločinačke deportacije nevinih Muslimana iz Hercegnovog, Radovanu Karadžiću.

Važno je podsjetiti da je Šemsudin Radončić ( koji je “knjigu”, sitnim slovima, koja se potpuno gube u nakaznom dizajnu naslovne strane, potpisao, ne svojim imenom Šemsudin, nego nadimkom – Šeki) rođeni brat blizanac glavnog šefa bosanske obavještajne službe – Fahrudina Radončića koji je, odmah po napadu na BiH, otperjao iz Crne Gore u Sarajevo i tamo napravio karijeru koja, po načinu dolaska do nje, sliči karijeri Mila Đukanovića! Nije tajna da su braća Radončić u više nego prijateljskim odnosima sa Đukanovićem, jednim od operativaca u pokušaju izvršenja genocida nad istim Bošnjacima, kakvim se Radončići i predstavljaju.

Radončić je u pravu kada don Miodraga Perovića naziva glavnom osobom medijske mafijaške i lažne “novinarske” grupacije, ali  Radončićeva “knjiga” ima ključni nedostatak koji je potpuno raskrinkava!. Radi se o sljedećem – braća rođena: don Miodrag i njegova sestra Milka Ljumović te njihov brat Milo Perović su, od same devedesete, najamnici Mila Đukanovića. Preko tog najamništva i služenja mafiji, oni su zgrnuli krvave milione, a don Miodrag Perović lažno se predstavlja kao osnivač svih mafijaških medija, koje lažno naziva nezavisnim u Crnoj Gori, ali je istina sljedeća: iza svakog medija u Crnoj Gori stoji, kao njihov stvarni osnivač i usmjerivač, Milo Đukanović.

Ne smije se nikad zaboraviti,  da su svi  crnogorski mafijaški mediji imali najbitniji cilj – ubijanje Liberalnog saveza Crne Gore, kao jedine opozicione stranke koju nije osnovala udba! Samo ova jedna istina,  koju Radončić podlo i debelo krije: ko stvarno stoji iza crnogorskih medija? Dakle, ne nikako, osim operativno,  don Miodrag Perović, a iza svih medija stoji šef crnogorske mafije – Milo Đukanović.

Ova skrivena poruka Radončića, ko stoji iza medija,  govori samo jedno – da je “knjiga” naručena i da je njen jedini cilj, ne nikako Radončićev sukob sa medijskom mafijom, nego Radončićevo stvaranje još jedne lažne slike o Crnoj Gori, a ne istine – da je ona privatni mafijaški posjed Mila Đukanovića,  da je Crna Gora demokratska, a ne diktatorska država. Ova lažna slika stvara se i preko svih crnogorskih univerziteta, lažnog opozicionarstva crnogorske “opozicije”, lažnih nevladinih organizacija, lažnih suđenja pred crnogorskim sudovima, sramotnim ponašanjem tužilaštva, lažnim medijskim napadima na crnogorsku mafiju, napadima koji se tek  sporadično jave, lažnim crnogorskim piscima, slikarima, naučnicima, akademicima, i tome slično. Radončić ne može da odgovori ni na sljedeće pitanje: ako je već medijska mafija onakva kakvom je opisao, kako je moguće da je i on, godinama, bio njen sastavni dio? O tome najbolje svjedoči i sramotni Radončićev film, o stvarnom heroju Crne Gore – Slobodanu Pejoviću!

Kako je moguće da Radončić pominje ime i prezime policajca koji je pokušao da ubije Slavka Perovića, a tek kako, kao “profesionalni” novinar ne postavi Šukoviću pitanje: zašto Slavka Perovića na medijima, uopšte nema? Pa znate li vi što je sve, za Crnu Goru, uradio Perović i njegov LSCG?

Muk Šemsudina Radončića, na gore postavljena pitanja,  istiniti je odgovor na sve!

Namještaljka, i ništa drugo!

SAOPŠTENJE BR.16.

 Filip Vujanović, protivustavni i takozvani Predsjednik takozvane “Republike Crne Gore”, nalazi se u posjeti Briselu. Sreo se sa predsjednikom Evropske komisije Barozom, i drugim evropskim zvaničnicima, a glavna poruka ovog susreta je lažna, i to po čitavoj dubini i širini. Barozo je rekao kako su u Crnoj Gori ugroženi takozvani novinari, “zaboravljajući” da drugih u Crnoj Gori, osim takozvanih i mafijinih novinara i nema, a pored njih su, po barozu, ugroženi i crnogorski pederi, što je stari izraz za sve osobe kojima je seksualna orijentacija – muškarac muškarac, ili lezbijke, kojma je seksualni odnos: žena – žena.

Nikad nam ne bi bilo jasno, da smo stvarno stvarni ljudi, tj Ljudi puni čojstva i junaštva, zašto se upotrebaljava za pedere engleska riječ – gej, a ne stara crnogorska, koja jeste turcizam – peder? Na turskom jeziku, koji, po reisu Fejziću, govore naša rođena braća Turci, peder znači otac, ali je u crnogorskoj varijanti to onaj muškarac koji seksualno opšti sa muškarcem, ili žena – sa ženom.

Bilo kako bilo, Barozo, a  niti Evropa, nikad se nijesu zapitali javno: za koga rade, skoro svi “novinari” u takozvanoj Crnoj Gori, jer je odgovor jezivo istinit, očigledan, i lak – za mafiju, koja u diktaturi drži Crnu Goru punih dvadeset i tri godine! Zna to Barozo odlično, ali ćuti kao riba, jer – ne samo u           Crnoj Gori, nego i u čitavoj Evropi, mafija se ne smije ni dirnuti, osim sporadično, i to za uveseljavanje građana, a  kamo li se smije sručiti iz temelja.

Ova jeziva činjenica razjašnjava staru istinu, da iza Mila Đukanovića Vječitog, i njegove mafije, pored ostalih činilaca stoji, niko  drugi nego – Evropska unija! Ova istina razotkriva do gola, i more odgovora na pitanje:  zašto Evropska unija NIKADA nije pružila podršku Liberalnom savezu Crne Gore, nego ga je, svim silama, rušila, a zašto? Odgovor je ponovo jasan – LSCG je stranka istinskih demokrata, istinskih patriota, istinskih evropljana, istinski časnih i poštenih, i nadasve – hrabrih ljudi, stranka znanja, vjere i umijenja, stranka koja je nepotkupljivba, nesalomljiva, antidiktatorska, antičetnička, antikomunistička, antidemoNNNkratska, antimafijaška,  a da je ona došla na vlast, Crna Gora  bi postala pravi uzor među građanima  svake takozvane države, nastale u krvavom raspadu Jugoslavije, a ne nekakvi: dodici, dačići,đukanovići, ratnozlikovšići, pljačkaševići, kriminalčevići, antievropejčići, bilderberzovići,mafijaševići, antislobodnjačevići, udbaševići, cijaševići i drugi, a prije njih miloševići, tuđmanševići,šešeljevići,mladićevići,kadijševići i brojni drugi. Takav rasplet Evropa nikako nijje šćela, ni željela, ni smjela da dozvoli, jer su  mafije, branderberzovići, rotšildovići i drugi zlikovci – njen  LAŽNI temelj.

Gore rečeno objašnjava, zašto je evropska diplomatija, to podlo lisičarenje, nesojski ćutala o javnom pokušaju ubistva Slavka Perovića, zašto o tome ćuti Barozo,  a prije toga je radila na  svakovrsnom uništavanju LSCG?  Ista činjenica objašnjava istinu: zašto  je LSCG, godinama i godinama pod evropskim i regionalnim medijskim embargom, i kako to da je, tek šačica crnogorskih pedera, značajnija od istine – da Crnu Goru decenijama masakrira mafija!

Svi nesoji  se boje istine koju u sebi nosi sveti LSCG. Evropi su “ važniji”, od same mafije režirane lažne parade pedera,( za njihova prava jesmo, ali smo protiv da se od toga pravi naručeni cirkus potreban mafiji, ali i Barozu), jer je ta istina, koju decenijama razvija, kao znak svog čojstva i junaštva – LSCG, porazna:  po sve laži i lažove,  kako Crne Gore i crnogorske, tako i one briselske i evropske!

ŽIVJELA SLOBODA!

SAOPŠTENJE BR.15.

Crna Gora je privatni posjed ondašnjih operativaca i saveznika zločinca Slobodana Miloševića, svih koji su preko Crne Gore rušili i srušili Jugoslaviju i ubijali njene narode; svih koji su postali ratni huškači, saveznici i izvršioci zločinačkog velikosrpsko-četničko-komunističko-šovinističko-agresorsko-asimilatorskog programa; svih koji su iz Crne Gore, ubijajući je, stvarali Mali Veliku Srbiju, onda sramotno sakrivenu pod časnim imenom „Jugoslavija“,  nazvane tada „savezna“, sve uz lažnu odrednicu „republika“,  a prije toga plasiranu pod sramnim imenom „Državna zajednica Srbije i Crne Gore“; svih koji su bili ili postali: kosovci, udbaši, plaćeni špijuni, lažni novinari i još lažniji intelektualci, svih koji su zlatne foteleje našli u bezbrojnim lažnim nevladinim organizacijama; svih koji su postali ubice, pljačkaši, mafijaši; svih koji su švercovali naftu, cigare, oružje, drogu i ljude; svih koji su na usluizi diktaturi, kad ih gođ zvrcne; svih onih koji, glumeći brave, redovno izlaze, na već unaprijed projektovane i kradene izbore; svih kojima je Milo Đukanović – sedamstosedamdeset sedmi put (!) premijer, i vječni šef crnogorske stvarne mafije, isto toliko i stvarni predsjednik (!) tragikomedije zvane „Republika Crna Gora“ – jedini životni uzor, i to ne samo za njih, nego i za njihovu đecu, unuke, tako ih „vaspitavaju“, a  trude se da tako ostane i kad se ove jezive istine budu ticale  još nerođenih im praunuka; svih njih koji su iskopali svete grobove svojih svetih i vjekovima, i vjekovima slobodnih predaka, i pretvorili ih u prazme jame, svih . . . koji, dvadeset i tri godine, ubijaju pošteni srpski narod u Srbiji, i pošteni crnogorski narod, sa srpskim i svima ostalima koji žive u Crnoj Gori!

U takvoj Crnoj Gori, nakon komične, lažne afere „snimak“, koju je, po naređenju šefa mafije,  plasirala komletno mafijaška crnogorska opozicija ( da nije mafijaška, i ne služi kao lažna opozicija, skrojena za potrebe Đukanovića – zašto bi izlazila izbore!? Đe je „opoziciji“ totalni bojkot mafije, đe im je izlazak iz svih institucija, prvo iz parlamenta, pa odma na ulice? )   za potrebe opštenarodne „farmske“ zabave svih stanovnika i stanovnica Crne Gore, ali i poželjnih trikova Zapadu koji glumi da ništa ne vidi,  pojavio se policajac specijalnog voda, Brajuško Brajušković i rekao istinu koju svi u Crnoj Gori znaju, ali je ne bendaju – da je specijalni vod policije, njegove „crne trojke“,  protivustavno, i protivzakonski, prebijao, maltretirao i još mnogo čega radio, po naređenjima samog mafijaškog vrha, svakome ko se usudi da se vođi suprotstavi, ili mu(im) se nađe na putu.

Treba li postavljati pitanje – zar sa samog vrha mafije, nije došlo i naređenje za ubistvo Slavka Perovića, pokušaj učinjen javno, u sred Herceg Novog, pred brojnim svjedocima, u po bijela dana? Zar nije isti vrh odlučio da se atentat na Perovića krivično ne goni, kako je po zakonu MORAO  – ubistvo s predumišljajem,  nego – nanošenje Peroviću lake tjelesne povrede, u sticaju sa krivičnim djelom prekoračenja službenog  ovlašćenja od strane okrivljenog policajca?

Milo Đukanović, glavni kreator i izvršilac, pšored svega ostalog, i dvadesettrogodišnje javne pljačke i uništenja Crne Gore, i njenog ponovnog ubijanja te trajnog smještanja, kao proste srpske regije, u novu Malu Veliku Srbiju (Repblika Srpska, Republika Crna Gora, Republika Srbija i Republika Makedonija), tvorevinu koja se Lukšićevim toalet – jezikom, lažno predstavlja kao „B6“, izjavio je, kako se afera „crne trojke“ može završiti samo: ili hapšenjem i osudom bivšeg direktora policije Veljovića, ili hapšenjem i osudom samog Brajuškovića,  jer je, po Đukanoviću, Brajušković čitavu aferu „izmislio“! Sva Crna Gora zna da Đukanović, po ko zna koji put, javno laže! Brajušković govori odavno znanu istinu, to svako živi zna!

Da je Crna Gora, čak i  u najelementarnijem smislu, pravna država, Brajušković i Veljović su morali iste sekunde biti uhapšeni i podvrgnuti istrazi, ali istog časa morali su da budu, ¸na hitnom i vanrednom partijskom kongresu, išćerani iz DPS-a i povučeni sa državnih funkcija na kojima se nalaze, najmanje: Milo Đukanović i Filip Vujanović, koji su, po funkcijama što su ih obavljali i obavljaju,  ali i vaninstitucionalnim pozicijama na kojima se nalaze –  prvi  kao vođa, a drugi kao jedan od najpovjerljivijih kadrova mafije, morali znati sve o istini koju saopštava Brajušković! Ista sudbina, i po istom osnovu, morala je da zadesi i Svetozara Marovića!

Ali – OČEKIVANO – NIŠTA!

Besmisleno je pitati – zašto opozicija ne postavi ni jedno pitanje iz ovog saopštenja? Zašto ne podiže javnu uzbunu? Zašto ne izađe na ulice? Odogovor je već dat!

Umjesto akta pravde i istine, koji je u saglasnosti sa Ustavom i krivičnim pravom lažne Republike Crne Gore, dobili smo javno meljanje, na mafijaškoj TV“Atlas“, dvojice režimskih „novinara“: Draška Đuranovića i Neđeljka Rudovića, i još dvije žene koje su na istu temu – javno torokale!

Na isti način ponašaju se i svi mediji u Crnoj Gori koji su – čiji? Mafijaški!

SAOPŠTENJE BR.14. (9)

Umjesto da DPS, SDP, Bošnjačku stranku i kompletnu opoziciju, posebno bošnjačko-albansko-hrvatsku izvrgne zasluženom ruglu i kritici, Đonović ih veliča na sva zvona – njegovih laži, podlaštva, kukavičluka, ništarobarenja! Za njega, sve navedene stranke, nijesu mafijaške tvorevine, za njega, svi mediji crnogorski nijesu mafijaški, za njega, sav NVO sektor nije mafijaški, za njega, sve državne institucije nijesu mafijaške, za njega, svi crnogorski univerziteti nijesu mafijaški, za njega, sve crnogorske, kulturne, umjetničke i naučne institucije te udruženja, nijesu mafijaške, za njega je sve to odlično, u toj mjeri da bolje ne može ni biti, ne podržavaju one dvadestitri godine Zlo,  nego Dobro!

Za Grokđonaja i Fujadžića, Milo Đukanović nije pučista kojeg je tajna Miloševićeva policija dovela na vlast, Đukanović nije zločinački rušitelj Jugoslavije, Đukanović nije faktor Miloševićeve i postmiloševićeve zločinačke politike, za Đonovića, Đukanović i Bulatović nijesu članovi najvišeg tijela kojem je predsjednik Milošević komandovao, Savjeta odbrane, na kojem se diktiraju najsramnije i najzločinačkije odluke po sve narode bivše Jugoslavije!

Đonović se ne „sjeća“ sramotne i zločinačke uloge dr Branka Kostića u toj krvavoj igri, ondašnjeg člana Predsjedništva SFRJ, a docnijeg predsjednioka protivustavnog Predsjedništva Jugoslavije koje je nazivano, s opravdanjem i cinizmom  – krnje! „Zaboravlja“  Đonović da je LSCG jedina stranka koja tu lažnu tvorevinu, sramotno nazvanom Jugoslavijom, nikad nije priznala, daje zvala takozvanom, ne „sjeća“ se Đonović da je Slavko Perović odbio poziv zločinca Dobrice Ćosića, kada je ovaj  postao „predsjednik“ Miloševićeve Jugoslavije, da ga posjeti u Beogradu, te da je Perović odgovorio dopisom u kojem je rekao – da LSCG ne priznaje Miloševićevu zločinačku i lažnu Jugoslaviju, niti Ćosića kao predsjednika! Ne „sjeća“ se Đonović da je, prilikom prve posjete Ćosića Crnoj Gori, u funkciji „predsjednika“, Ćosić, ispred vile Gorica, dugo vremena držao  kompletnu crnogorsku parlamentarnu opoziciju, a da je ona sva, jedva čekala da uđe kod Ćosića!? On ih je primio kako su i zaslužili – sve odjednom! Ni mafijaška SDP, ni niko drugi,  nije na tom „radosnom“ suretu, ni zucnuo o demokratzskoj i nezavisnoj Crnoj Gori, NIKO! Ali prave stranke tu nije bilo, prezirala ih je sve, na čelu sa Ćosićem – nije bilo LSCG koji je saopštenjem obrazložio svoje nepriznavanje ondašnje Jugoslavije i nepriznavanje sramotnog zločinca Ćosića, kao „predsjednika“.

Za Đonovića, Đukanović nije očigledni ratni huškač, suorganizator rata, on nije bio premijer, sa premijerskom pozicijom kao prvim zapošljenjem u  životu! Đukanović nije bio ratni premijer, suorganizator najsramnije stranice crnogorkse istorije – napada i rušenja Dubrovnika, ne, nije Đukanović, zajedno sa Bulatovićem, Marovićem, Miloševićem i vojskom, tražio samo povod da se u C rnoj Gori izvrši genocid nad crnogorskim: Crnogorcima, Bošnjacima, Albancima i Hrvatima. Za  Grokđonaja-Fujadžića, rata uopšte bilo nije. Takođe, ni razaranja, ni ubijenih, ni izbjeglica, ni dobrovoljaca iz Crne Gore, i to u masovnom broju, ali nije postojao ni Slavko Perović, ni LSCG koji su, ogroman broj ljudi – odvratili od puške.

Takođe, Đonović se ne sjeća ni pokušaja najstrašnije podvale LSCG kojem je, preko udbe i njihovog operativca Steva Vučinića, takođe i Dragana Banićevića te još nekolicine, podmetnut pun kamion oružja, i tajno podijeljen, kako bi se liberali dignuli na navodni ustanak, odnosno bili planirano gurnuti u smrt, kojom bi Crna Gora bila zauvijek i krvavo ubijena! Sve je urađeno iza leđa Slavka Perovića, ali je on bio taj koji je „naoružanje“ i „ustanak“ blokirao! Takođe, blokirao je ponavljanje sličnog udbaškog scenarija, navodnog dočeka zločinca Vojislava Šešelja mitraljeskim gnijezdima, ispred Cetinja i Nikšića! Ničega se, po zadatku, ne „sjeća“  udbaš Ranko Đonović!

„Zaboravlja“  Đonović sijaseta neriješenih ubistava po Crnoj Gori, pa i ubistvo njegovog brata od teke, Duška Jovanovića,  ne sjeća se ogromnog šverca nafte kojim se, preko, i uz dozvolu muslimanske Albanije, preko Đukanovića, punila zločinačka mašinerija Mladića da bi ubijala bosanske Muslimane, ne pita se Đonović sljedeće – ako Đukanović nije htio, sile nema, da svjedoči protiv Miloševića, zašto neće da svjedoči protiv Mladića, a zašto nije svjedočio ni protiv generala Strugara i drugih optuđenih sa kojima je sarađivao? Ne pita – zašto Đukanović nije iza rešetaka u hagu? A Bulatović? A Marović? A drugi? Ne sjeća se Đonović ni ogromnog šverca cigareta, oružja, ljudi i ogromnog šverca droge preko Crne Gore, ali isto tako i šverca – ljudi!

Kada pominje SPC, Đonović je ne naziva lažnom, a stvarni udbaško-komunističko-četničko-velikosrpskom crkvom, ne kaže ni riječ o njenom ubijanju Crne Gore, na kaza ni slovo o lažnom „osvještavanju“ podgoričkog, isto tako  mafijaškog  hrama, prećuta, totalno sramnu ulogu Amfilohija Radovića, ne kaza kako je udbaš Stevo Vučinić izvarao vladiku Antonija, kako je sramnu ulogu u zaopkoljavanju vladike udbom odigrao Nino Vušurović, sa sinom mu, izdajnikom LSCG, Peđom Vušurovićem, ne kaza: koja je uloga, u svemu tome, bila pokojnog Boba Bogdanovića, ne reče kako je, onaj režirani ulazak u Vladin dom na Cetinju, kad je manja grupica tajnih udbaša, sa većim brojem naivnih, ali poštenih ljudi i patriota, išćerala Amfilohija i srpskocrnogorske akademike, sa lažnog naučnog skupa o Njegošu! Ne reče ono što zna, da je sve bilo čista udbaška namještaljka, jer je iste noći, na TVCG, ondašnji ministar policije, Nikola Pejaković, lažno optužio LSCG kao organizatora, a LSCG sa tim činom nije imao nikakve veze, nego onaj koji je „pobunjenike“ predvodio! Ne zapita se Đonović javno: kako je moguće, da onakvu „publiku“, policija uopšte pušti u salu? Nije ih udba znala? Nije znala da je sve, u tančine pripremeljeno, sa nekolicinom vođa grupe? Taman posla – sve je bilo režija!

Ne kaza Đonović kako je Stevo Vučinić „ukrao“  vladiku Antonija, i odveo ga u Rogame, a poslije te krađe, Antonija Vučiniću  „krade“ rođeni brat Jevrema Brkovića, staklar Slobo, samo iz razloga kompromitacije CPC, ali i povećanja  rejtinga, Tuđmanovca Jevrema Brkovića, koji se godinama nalazio u lažnom izbjeglištvu u Zagrebu, režiranom od strane ondašnje crnogorske udbe, sve kako bi se ideja demokratije i nezavisnosti Crne Gore popavelićila, poustašila, proglasila antisrpskom, i sve tako redom. . .

Ne, za Grokđonaja i Fujadžića, šef crnogorske mafije je „praktičan i stabilan političar“ koji je za Crnu Goru učinio prava čuda dobrote. On je – „tata“ nacije! Veliča Đonović Đukanovića, daje svaku čast srpskim Šešelj-Nikolićevim radikalima, cijeni Dačića, podržava sve što Dačić-Nikolić-Vučić-Dodik rade, i sve tako u krug!

Kada je pomenuo, ne ngradu, nego – nagrdu – zvanu 13-ti jul, Đonović „zaboravlja“ da je LSCG podnio predlog parlamentu, da se ime nagrade promijeni u „Nagradu Sveti Petar Cetinjski“, ali i da je svinjarijom Svetozara Marovića, ondašnjeg predsjednika „parlamenta“, blokirano da se taj strašan predlog, uz još strašnije obrazloženje, IKAD stavi na dnevni red „parlamenta“!

Đonović poštuje Amfilohijev zločinačko-četničko-asimilatorski potez proglašavnja Njegoša za sveca. O toj anticrnogoskoj zavjeri vijeka, Đonović, sve uz ljigavo smijanje i još ljigavije prebrajanje brojanica – ćuti, a tim ćutanjem dokazuje ko je, đe je i što je!

Crna Gora je, na tragediju njenih predaka, skoro sva ispunjena najnižim talogom Ništaroba i Ništarobe!

Đonović lažno tvrdi da je LSCG  „propao“ zamrzavanjem!¨

Ne, propao je Đukanović sa armijama njegovih Grokđonaja i Fujadžića, bez obzira što Đukanović, lažno izgleda – vječan. Istina je jdna: da su Đukanović i njegovi – nikakvi, a da je LSCG, sa Slavkom Perovićem, Mirom Vickovićem i drugima – vječan!

SAOPŠTENJE BR 14. (8)

Izdajnik liberala, Ranko Đonović, nakon završene etape lažnog hvaljenja Slavka Perovića i Liberalnog saveza, odmah je počeo da u nebo diže, dvdesettrogodišnjeg suvinovnika svog crnogorskog i jugoslovenskog Zla, Mila Đukanovića. Time je otkrio osnov vlastitog građevinskog i graditeljskog „uspjeha“ u Mugošgradu!

Laže Đonović kako je Crna Gora „dobijena“ samo zbog toga što je „genijalni“ Đukanović promijenio ćurak, i „ostvario“ takozvanu nezavisnot, a prećutkuje Đonović da se ne radi ni o kakvoj nezavisnosti, nego o očiglednoj istini da je sva Crna Gora, zajedno sa svim njenim stanovnicama i stanovnicima,  „tranzicionirana“ u vječno privatno vlasništvo mafijaškog klana Đukanović. Đonović, na sva usta, hvali totalno mafijašku „opoziciju“, simpatičan mu je mafijin igrač Medojević, ali ne kaže ni riječ da je Đukanović javno ukrao sveti program LSCG, samo da bi ga uništio, a time ubio i Crnu Goru, u čemu je uspio, zahvaljujući koritarskoj podršci  svake dvonožne svinje koja ga zdušno podržava.

Prećutkuje Đonović da je i mafijaška „Grupa za promjene“,  iz istih razloga, krala program LSCG, ali i dobila na dlan, preko izdajnika Dragana Banićevića (Kotor) i isto takvog Eska Šainovića (Podgorica) kompletan inventar LSCG, pa i onu govornicu sa koje su nekad, na mitinzima, govorili liberali, sveti Miro Vicković, Slavko Perović i ostali! Đonović ne kaza ni slovo, o izdaji LSCG izdajnika Tvora od Kotora Mika Živkovića, Nikole Samardžića, Đoka Radonjića i kompletnog opštinskog odbora LSCG iz Kotora, ne pomenu ni izdajnicu i posljednjeg lidera LSCG, Vesnu Perović (Kotor), ne pomenu neostvareni, zlikovački Đukanovićev plan da se referendum izgubi, projekat zvani „siva zona“, ne reče, makar nekolike riječi, da je DPS, zajedno sa „opozicijom“, lažnim nevladinim organizacijama i isto takvim medijima – gola mafija! Nije saopštio istinu, da iza svih njih stoji CIA, zajedno sa obavještajnom službom Velike Britanije, ne kaza ništa, da je svaki predstavnik Velike Britanije, Amerike, Njemačke, Italije, Francuske, u Crnoj Gori, zapravo agent koji podržava i održava mafiju, ali ne kaza ni istinu da je glavni pokretač, i sami temelj crnogorske mafije – nesojstvo – prisutno beskrajno, u skoro svakoj stanovnici i stanovniku Crne Gore. Ne pomenu Đonović brata Aca, ni sestru Anu! Ne pomenu ni dona Druge familije, Miodraga Miška Perovića, mafijaškog zaštitnika, ne pomenu Marka Špadijera, ne kaza ništa o Radovanu Radonjiću, Svetu Jovićeviću, Blagoju Grahovcu, Branku Lukovcu, Živku Andrijaševiću, Šerbu Rastoderu, Žarku Rakćeviću i mnogim drugim, jer sve su to –„ krasni ljudi“, a ne nikako – šrafovi mafije!

Đonović i ne pomenu atetntat na Slavka Perovića, ne kaza ništa o jezivoj činjenici da su taj stravičan događaj, svi mediji i sve institucije u Crnoj Gori – prećutali, ne reče ništa o sramnoj izdaji posljednjeg počasnog predsjednika LSCG Iva Martinovića iz Londona i o isto takvoj izdaji Saše Markovića iz Budve. Ne guknu ni riječ o Marku Vešoviću i njegovoj izdaji sa pozicije počasnog predsjednika LSCG! Ne kaza ništa i o lažnom atentatu na Tvora od Kotora, Miku Živkoviću, ne reče Đonbović – ništa! Nije se čuditi nikako, jer tako rade profesionalni udbaši, to je jedini odgovor!

Potom je Đonović počeo da bulazni o Kralju Nikoli, jer i Kralj Nikola je imao Crnu Goru, pa je osamnaeste, samo tako, nestala. Muči Đonović o činjenici zabijanja izdajničkog mača carske Rusije i Kraljevine Srbije Crnoj Gori, i Kralju, u leđa, ne reče ništa o sramotnoj ulozi Francuske, u tom ubijanju Crne Gore. Ćuti o pokušaju velikosrpskog genocida nad Crnogorcima, o kulturocidu nad njima izvršenim, o uništenju dinastije Petrović, Crnogorske autokefalne crkve, o … kraja nema! Ne prozbori Đonović ništa, da je Slavko Perović obnovio autokefalnu crkvu, a da su njene ubice: Milo Đukanović, Stevo Vučinić – izdajnik LSCG i udbaš, te lažni vladika Mihailo   ( Miraš Dedaić), kao i drugi lažni vladika lažne crkve – Amfilohije! Ne zapita se: kako Đukanović dade milione i milione za ozgradnju jezivog velikosrpko-četničko-Miloševićevog „hrama“, budućeg groba Amfilohiojevog, a da udbačku CPC sitninom održava, samo – udbaške zajebancije radi!

Đonović – Adžić su pružili lažni alibi mafijašu Đukanoviću, i ništa drugo, (ne zapitaše se: odakle klanu Đukanović – ciklijarde, a klanu Miškoperović – stotine miliona?) ali taj i takav alibi, u ubijeno-uništenoj današnjoj Crnoj Gori, Đukanoviću uopšte ne treba, jer ga u Crnoj Gori, osim Slavka Perovića, ne samo niko ne dira, niti napada, i pored kompletnog znanja o ulozi Đukanovića, nego ga, skoro svi, zdušno podržavaju! U tom smislu su: crnogorski Crnogorci, Srbi, Bošnjaci,Albanci i Hrvati – jedno i jedino – Ništarobe! Isto se odnosi i na ogromnu većinu Srba i Bošnjaka u Srbiji, Crnogoraca u Srbiji, isto se opdnosi i na Srbe, Bošnjake i Hrvate u BiH, to je očigledna istina koja pruža odgovor na pitanje: zašto su im sudbine jezive, i zašto protiv takvog očajnog stanja  – nema pobune, nego nasuprot – IMA – podrške!

Grok-đonaj i Fuj-adžić se ne zapitaše – kako je moguće sedam puta imati za premijera osobu koja je, odavno već, morala biti iza rešetaka, zajedno sa bratom, sestrom i „saradnicima“? Kako je moguće: da je ista osoba bila i predsjednik Crne Gore? Prećuta se da su svi „izbori“ bili kradeni i projektovani! Ne pomenu se Milošević, a ni Tuđman! Nasuprot tome, ishvališe Miloševićevog potrčka Dačića i pohvališe što su odnosi Crne Gore i Srbije u uzletu! Ne kazaše: kakva je to osovina Dodik – Dačić – Đukanović, ne kazaše ni riječ o Maloj Velikoj Srbiji (Lukšićeva G6)  kojoj, SRAMNO, svi patrijarsi juče, zajedno sa Đukanovićdepeesesdepeom, prisaldumiše i Crnu Goru.

Benavljenje Grok-đonaja prešlo je i na Njegoševu kapelu. Ali, Đonaj ne kaza da je književnik Vukašin Perović, otac Slavka Perovića, pružio nadahnutu i perfektnu podršku podizanju veličanstvenog mauzoleja na Lovćenu, i uklanjanju, ne nikako originalne Njegoševe kapele, jer je nju uništio Kralj Aleksandar, nego kapele Kralja Aleksandra koju je on, na mjesto originalne,  postavio na vrh Lovćena, iz istih velikosrpskih razloga, zbog kojih je Amfilohije, na vrh Svete Rumije, poperio onu sprdnju od metalne crkvice!

Kada je Đonović pomenuo ordene Nemanjinog stepena, Radovana Karadžića,  „zaboravio“ je da kaže kako su dodijeljeni teškim velikosrbima – Momiru Bulatoviću i Novaku Kilibardi, ali je prećutao da je LSCG „čestitao“ nosiocima dobijanje ordena tako što se, pun crnog humora,  „zahvalio“ zločincu Radovanu Karadžiću na dodjeli „odlikovanja“ Bulatoviću i Kilibardi,  i istakao da su „ordeni došli iz pravih ruku, za poznata djela, na prava prsa junačka!“ Saopštenje LSCG je odmah skinuto sa medija!

O daljem toku udbaškog djelovanja dueta Grokđonaj – Fujadžić, u narednom nastavku!